Buduci da si pitao kako mi je bilo u Washingtonu, evo ti saljem putopis u kojem sam sve detaljno opisao. Evo idemo:
Washington, DC - putopis USA TODAY ALL AMERICAN ACADEMIC FIRST TEAM.
Cetvrtak 6:30 ujutro - Jaran me vozi na aerodrom na putu na posao. Zaustavljamo se kod prvog automata koji prodaje USA TODAY novine, nervoza mi je da vidim kako je izasao clanak. Vrlo brzo ustanovljavam da sam na naslovnoj stranici. Kupujem i nosim 5-6 samnom u Washington jer imam par planova za neki vid samopromocije.
9:30 ujutro - slijecem na Washington National, napolju je relativno 'toplo' za Washington ali jos uvijek nekih 20-ak stepeni hladnije negoli u Charlestonu. Utopljavam se i sa jednom torbom (sa novim odijelom i novinama) se dobauljam kroz guzvu aerodroma do metroa. Vec se sjecam rasporeda stanica i brojeva metroa koje moram da uzmem da bih dosao do hotela. Plan mi je da odbacim ptrljag u hotelu a onda se zaputim spram NASA-inog sjedista, Smithsonian muzeja u namjeri da ih zainteresiram za svoj novi CD-ROM projekat.
10:15 ujutro - izronjavam iz podzemlja na bucnoj i prometnoj Conneticut Aveniji, neka dva kvarta sjeverno od the White House, Lafayette park i protutenkovske blokade na Pennsylvania aveniji se daju vidjeti, medjutim The White House je iza coska. Ne mogu da povjerukem u kakav su nas hotel stavili - Renaissance Hotel je hotel u kojem odsjedaju strani drzavnici (Saban je bio tu par puta) - to je hotel sa *****. Recepcioner me gleda malo sa podozrenjem...medjutim, daje mi kljuce od soba tako da odem prvo razgledati sobu - sta da kazem: mermerni podovi, ogledala, veliki kreveti, ogromna kada i sl: cisti kapitalizam. Medjutim, slabo imam vremena da razgledam. Presvucem se, odbacih torbe i krenuh u grad da se "prodajem" dok sam "slavan. " Uz Java kafu i Crossant razmatram plan napada: prva stanica je NASA - tu se srecem sa jednim birokratom koji tvrdi da zna sve o nauci, medjutim ubrzo konta da veze nema o kompjuterima tako da me predstavlja njihovom kompjuterskom guruu. Ubrzo iza toga, ja i NASA-in kompjuterski guru (po imenu Dave) krecemo par Smithsonian Institua (najveca muzejska institucija na svijetu) Tamo se srecem sa glavesinom njihovog planetarnog programa: Dr. James Zibelmann-om. Impresionirani su sa mojim CD-ROM-om (najvise im se svidja sto je besplatan) i obacaju mi njihovu podrsku sa projektom (mozda cak i finanskijsku). Ja im ostavljam prvi primjerak USA TODAY sa sobom na naslovnoj strani.
11:22 - svracam do Glasa Amerike. Srecem se prvo sa onim iz Hrvatskog servisa (sa kojima sam radio prije dvije godine). Saznam tu da sada ima i Bosanska sluzba, tako da se idem i sretnem sa Bosancima. Ovo je navodno Bosanska sluzba, ali tu je Ivica Puljic, i neke dvije cure (jedna od njih se zove Amra). Meni svi oni malo zanose po novogovorno hrvatski. Mozda je to taj novi Bosanski jezik, ali cisto sumnjam...govori ti bolan meko s da te cijeli dunjaluk razumije. Dajem im kratki interviju i ostavljam im drugi primjerak USA TODAY.
12:19 - rucam sa Steve Hayes-om koji je bio koordinator mog Washingtonskog programa od prije dvije godine. Steve Hayes se polako penje na politickoj ljestvici, tako da ce mozda jednog dana biti vazan. Ostavaljam mu moj treci primjerak USA TODAY.
13:44 - Ulazim u zgradu House of Representatives, odmah prekoputa US Capitol- a. Trazim kancelariju naseg lokalnog kongresmena Mark Sanford-a. On nije tamo, medjutim njegova sekretarica je odusevljena da sam svratio. Procitala je novine i napravila kopije clanka i razdijelila ih diljem zgrade - ovo je prvi put da je neko iz South Carolina-e dobio ovu pocast. Sanford nije u kancelariji, ali sekretarica kaze da ce me senator svakako nazvati kasnije (sto i cini te noci - imadosmo prijatan razgovor). Tu ostavih moj cetvrti primjerak novina.
14:07 - ulazim u Russel Senate Building. Trazim kancelarije Strom Thurmonda (ihtijar od 96 godin koji je ujedno i senator iz South Caroline a i najstariji senator u istoriji Amerike). Thurmond je u bolnici na pregledu tog poslijepodneva, ali njegova "desna ruka" (t.j. Chief of Staff) me primi pa se eto malo priupitasmo i ja mu ostavih par primjeraka novina (peti i sesti).
14:37 - nadjoh Senator Fritz Hollings-ovu kancelariju. On je trenutno na sastanku, ali njeogova sekretarica kaze da ce biti van kroz sahat. Ja joh ostavoh primjerak novina i odsetah dole do Union Station da kupim jos par novina.
15:03 - vratih se u Hollings-ov office. On je jos uvijek na sastanku, medjutim njegova zena koje je ujedno i alumna College of Charleston se zadesi u kancelariji, tako da mi pocesmo pricati. Peatsy Hollings je neka mjesavina Margarte Thatcher i Eleanor Roosevelt - vrlo inteligentna i fina osoba. Elem, nakon sahat vremena sto mi pricasmo, onda me uvede u co'ekovu kancelariju, pa se tu ja i upoznah i sa senatorom i oni me pozvase na veceru kada se vrate u Charleston (polovinom aprila). Naime, Americki senatori ziveu Washingtonu za vrijeme zasjedanja kongresa. Kad je zasjedanje gotovo, onda idu kuci.
16:32 - kasnim na prijem i sastanak sa drugim finalistima koji je zakazan za 16:30 u balskoj sali hotela. Elem, ja se pojavih tamo nekih 15-ak minuta kasno, ali nije bilo frke. Raja bijase fina i ja sam tamo bio jedini bez familije (sta ces, muhadzirluk). Elem, mi se svi tako upoznasmo i raja mi se svidi iz prve.
18:30 - usli smo u bijelu kucu, ni traga od Bila ili bilo koga drugog. Sluze nam veceru - piletina sa mariniranim gljivama, rizom, povrce na gradele, francuski hljeb i mijesana salata. Za desert: saher torta i svjeze primpremljena vocna salata sa kafom, cajem i sl...Jos uvijek ni traga od Bila, zene mu ali ni dopredsjednika Al Gore-a. Vecera je gotova, niko se nije pojavio, glavni urednik USA TODAY je ljut kao ris zbog takve predsjednicke pretencioznosti. Mi odlazimo, predsjednik se pojavljuje, rukujemo se na izlasku. Papak jedan...
21:10 - obilazimo sjediste USA TODAY - gledamo sutrasnje novine u produkciji. Vrlo interesantno.
22:20 - bez roditelja i drugih, mi finalisti sjedimo u jednoj od soba za prijem u hotelu i diskutujemo o razlictim stvarima do kasno u noc. Interesantna pojava: jadan od gostiju istog hotela je glavni detektiv (rasista) sa O.J. Simpson procesa... Mark Furhman.
Petak 03:11am - na spavanje Petak - 07:15 am - Silazim u lobby hotela gdje trebamo da imamo prijem za dorucak. Sefetdzisam novo odijelo, looks good. Dorucak je pripremljen: voce, croissants, kafa... 08:30 - reporteri iz USA TODAY nam malo govore o cemu oni rade. Jedan od njih Joe Kelly je ratni dopisnik i bio je u Bosni. Govori dosta o tome i pokazuje slajdove, mine i sl. 9:00 - dok drugi bazaju unaokolo ja i Joe Kelly razgovaramo. on mi pokazuje dnevnik neke Srpske curice koji je nasao kada su Croate osvojili krajinu. Citav dnevnik je u stvari idolizacija Arkana i Komandanata Dragana i drugih cetnika. ta srpkinja isto pise sta bi ona uradila balijama i sl. Ja mu prevodim par pasusa iz tog dnevnika, njogov komentar je: I hope your boys win...inshallah!!! Ja mu odvracam sa: we will, inshallah, na sta on odvrati sa: Allahu akhbar! (Kasnije saznadoh da se on preobratio u Bosni).
10:30 - sjedimo u glavnoj sobi na 31-om spratu USA TODAY zgrade. Rucak je pripremljen, ceremonija pocinje. Dobijamo priznanje, aplauze, trofeje i naravno..pare. (Kakva ljubav, kave trice, pare, pare gospojice). 12:00 - slikamo se. 12:30 - jos uvijek se slikamo 13:05 - gotovi smo sa slikanjem, vracamo se u hotel, ja se pakujem i kontam malo bazati po Washingtonu. Avion mi ne polijece do 7:30. 14:22 - sa par drugih finalista hodamo po Washingtonu, poedosmo se na stari postanski toranj, otisli u Arhive (gdje drze Ustav, Bill of Rights, Magna Carta - u etc. )
17:30 - sa Linkolnovog memorijala krecemo nazad prema metro stanici. Sunce zalaze i reflektori obasjavaju kapitol tamo u daljini. Ja krecem nazad u Charleston. 7:30 - nazada u Avionu, Ljudi me prepoznaju i traze autograme u avionu, nisam ocekaivao da ce se to desiti. Noce je vedra, mogu vidjeti hiljade svjetala ispod sebe, medjutim vidi se gdje je mracna crta okeana...svjetlo i mrak predstavaljau granicu. Nesto se mislim sta se desava tamo na drugoj strani velike bare. Slijecemo u Charleston.
8:20 - nazad u mojoj sobi. Gledam u trofej koji mi dadose gore u USA TODAY i pitam se: da li se sve u istinu desilo. Eto toliko za ovaj put. Nadam se da je sve OK.
Alahimanet, Amer S
Thanks Amer,kad bi bilo vise Zenicana koji bi mogli ovako nesto da napissu,bilo bi interesantnije posjecivati ovu page.